mob. 091 22 04 444
mob. 091 22 04 444

Tko je doktorica Dinka?

Odgovarajući na ovo pitanje, želim prije svega izbjeći podatke koji su dio životopisa kojeg pišemo zbog novog posla, daljnjeg školovanja i sl. Ovdje pišem o Dinki koja se nalazi iza kute, iza imena Vaše stomatologice.

Rođena sam u Slavonskom Brodu i ondje provela djetinjstvo puno ljubavi, smijeha, veselja okružena užom i širom obitelji.

Završila sam Osnovnu školu Ivana Brlić Mažuranić u Brodskom Varošu koja je nakon dosta godina postala poznata u cijeloj Hrvatskoj zahvaljujući ljubavnoj priči roda, Malene i Klepetana. Od 5. do 8. razreda bili smo smješteni u objektu na Budainci, tzv. „šarenoj školi“. Ona je zbilja šarena zahvaljujući profesorici likovne umjetnosti koja je zajedno s nama učenicima oslikala školu ( izvana i iznutra ) likovima iz bajki Ivane Brlić Mažuranić.

Odrasla u kući i dvorištu zbog čega je djetinjstvo u sjećanju kao slobodno, bezgranično. To je igra u kojoj se djeca samo uključuju, neovisno o godinama. Osim sestre i brata, okružena sam s bratićima stoga sam barbike i lutke zamijenila s drvenim puškama, čavlima i čekićem pokušavajući s Tonom napraviti kola ( kolica za igranje ) i klupe ( mala napomena kako biste shvatili koliko smo ozbiljno pristupali našim igrama : jednu klupu je naša baka Reza godinama koristila u vrtu ). Odrastali smo u vrijeme rata stoga je normalno da smo nas troje u dobi 7 do 8 godina iskopali pravi bunker. Bio je toliko velik da smo imali stepenice i prostoriju u kojoj smo sjedili i čekali upute zapovijednika Tone.

Sjećanja na gimnazijske dane bude more emocija…. Išla sam u razred koji je sve četiri godine rušio rekorde. Odlični po prosjeku ocjena, ali ono što je najvažnije- uvijek jedinstveni: kada treba odgoditi test, stati u obranu zašto smo nepažljivi na satu engleskog ( morali smo ponavljati za test  iz kemije ), a s druge strane tihi kao bubice kod profesorice Raguž sve četiri godine- bez iznimke. Nismo voljeli neopravdane sate, stoga smo imali fazu da svi polako nestanemo sa sata. E tko može cijelom razredu dati neopravdane sate?! Vjerujem da Vam je svima jasno da smo vrlo brzo odustali od sličnih ili istih ideja…

I onda….Zagreb.

Grad u kojem sam upisala fakultet iz svojih maštanja, grad koji sam zavoljela, grad u kojem sam stvorila neki novi život. Sada ga zovem domom.

Život na relaciji Gundulićeva-Šalata-Vinogradska donio je pregršt znanja, titulu i zvanje doktorice dentalne medicine i ono najvrijednije- pet prijateljica, suputnica u smijehu i suzama koje su i danas tu. Pogotovo onda kada ih najviše trebam. Za sada ne želim otkriti tko su one, ipak su zaslužile poseban post 🙂

I polako je došlo vrijeme za uspjeh života, točnije dva uspjeha. 2011. postala sam majka i rodila sina Bruna te 2014. Ivora. Svi roditelji me sigurno razumiju kada kažem da su od tog trena ta mala bića postala moj svemir i moram priznati jakoooooo mi se sviđa!!!

Život nisu samo usponi već i padovi. Imala sam i ja svoj koji je probudio onaj slavonski inat da se borim i budem najbolja majka svojim dečkima te da nastavim rasti kao doktorica.

Sreća je da sam uz sebe imala svoju „vojsku ljudi“ kako mi je teta jednom prilikom rekla i danas ovdje pišem s osmijehom na licu ponosna na svoja dva školarca, sportaša, borca koji su moj neprestani izvor snage i inspiracije.

I za kraj da se napokon približimo i toj ulozi doktorice….

Osam godina radila sam za dom zdravlja i polako stvarala svoj krug pacijenata. 2020. godine napokon sam postala privatna ordinacija s ugovorom sa HZZO-om što znači da sama raspolažem s financijskim sredstvima kako bih pružila još više usluga svojim pacijentima. A najveće zadovoljstvo je što se onaj „krug“ iz prethodnih rečenica neprekidno širi. Kako on raste, rastem i ja zajedno s Vama. Beskrajno sam zahvalna svima na ukazanom povjerenju i veselim se vremenu koje je pred nama.

Vaša dr. Dinka